Libanon će pregovarati s Izraelom; međutim, Libanonci odlaze praznih ruku. Pregovori ne mogu funkcionirati kada postoji neravnoteža snaga. Jedna strana ima svu moć, dok druga nema nikakvu. Turska može promijeniti tu jednadžbu.
U prethodnim pregovorima, onima o pomorskom razgraničenju, Libanon je imao određenu prednost. Postojala je prijetnja Hezbollaha napadom na polja Karish i Leviathan. Hezbollahov pokojni vođa Hassan Nasrallah nekoliko je puta prijetio Izraelu napadom na njegova plinska polja ako se ne riješe libanonska pomorska prava. Stoga je bilo u interesu Izraela riješiti problem s Libanonom i ukloniti iz skupine svaki izgovor za napad na njegova plinska polja. Prijetnje su obuzdale apetit bilo koje tvrtke za ulaganje u polje. Izraelski dužnosnici čak su priznali slabljenje plana vađenja nakon što je Hezbollah krajem 2022. izdao upozorenje o približavanju crvenoj liniji.
To odvraćanje ili poluga više ne postoje. Trenutno ne postoji prijetnja koja može potaknuti Izrael na pregovore i ustupke. Ono što je preostalo od Hezbollahovog arsenala daje Izraelu izgovor za napad na Libanon.
Budući da Libanon nema nikakvo sredstvo odvraćanja od Izraela sada kada je Hezbollah desetkovan , mora izgraditi saveze koji mu mogu pružiti potrebnu podršku u slučaju izraelske agresije. Tu dolazi do potencijalne uloge za Tursku. Slično Siriji, Turska može potpisati obrambeni sporazum s Libanonom uz koordinaciju sa Saudijskom Arabijom. Saudijska Arabija ima veliki utjecaj na libanonske političke stranke i članove parlamenta.
Iran, kao i Saudijska Arabija, približava se Turskoj i vjerojatno će obrambeni sporazum vidjeti kao dodatnu prednost za sebe, umjesto konkurencije na svom terenu. Saudijska Arabija blisko surađuje s Turskom kako bi stabilizirala Siriju. Hezbollah, iranski opunomoćenik, vjerojatno će prihvatiti sporazum jer njegova područja, naime jug i Beqaa, trebaju zaštitu od izraelskog bombardiranja. Trenutno Turska provodi posredovanje između te skupine i Sirije.
Sporazumi o obrambenoj suradnji koje je Turska sklopila variraju od širokih memoranduma o razumijevanju i sporazuma poput onih s Omanom i Kuvajtom, koji se odnose na obuku i opremanje, do odlučnijeg angažmana poput onog s Katarom, gdje Turci imaju bazu i raspoređuju vojnike. Međutim, opći memorandum o razumijevanju s Turskom može dati Libanonu potrebnu prednost za pregovore s Izraelom. Libanon može iskoristiti sporazum s Turskom za pregovore s Izraelom i osiguranje povlačenja te osiguravanje da Izrael ne napadne Libanon.
To daje Libanonu prednost i omogućuje mu da se suprotstavi prisilnoj normalizaciji prilikom pregovora s Izraelcima. Definitivno nije vrijeme za bilo kakvu normalizaciju, jer će svaki razgovor o tome stvoriti nemire, pa čak može i ugroziti krhki suživot među različitim sektama.
Također, odvraćanje koje predstavlja obrambeni sporazum s Turskom uklonit će Hezbollahu izgovor da je to oružje potrebno za zaštitu zemlje. Zaštita koju pruža sporazum pomoći će libanonskoj vladi da osigura da Hezbollah, kao i druge skupine, predaju svoje oružje kako bi uspostavili autoritet države. Stoga Turska može igrati stabilizirajuću ulogu iznutra.
Izraelska prisutnost u Libanonu može se povezati s njegovom prisutnošću u Siriji. Nakon što su Sjedinjene Države posredovale u sporazumu o prekidu vatre u novembru 2024., Izrael je pristao povući svoje snage s libanonskog teritorija južno od plave linije i južno od rijeke Litani u roku od 60 dana, tj. do 26. siječnja. Hezbollah je pristao zaustaviti sve oružane operacije protiv Izraela, a južno od rijeke Litani bit će prisutne samo libanonska vojska i Privremene snage UN-a u Libanonu (UNIFIL). Izrael se povukao nakon nekoliko odgoda, ali je zadržao pet strateških točaka unutar granica.
Međutim, tih pet točaka su strateške jer su povezane s izraelskom prisutnošću u Siriji. Izrael je stvorio svojevrsni pojas oko svojih granica. Planina Hermon je tačka susreta između Libanona i Sirije. Stoga, izraelska prisutnost u Libanonu daje dubinu njegovoj prisutnosti u Siriji. Malo je vjerojatno da se o povlačenju iz Libanona raspravlja bez uzimanja u obzir njegove prisutnosti u Siriji. Do sada Izrael nije pokazao nikakve namjere za povlačenje iz Sirije. Uporište u Libanonu učvrstit će tursku prisutnost u Siriji i povećati pritisak na Izrael da se povuče iz Sirije i, naravno, iz Libanona.
To će također povećati turski utjecaj u odnosu na Izrael. Izrael usvaja antitursku retoriku. Također surađuje s Druzima u Suwaydi i s PKK/YPG-om na sjeveroistoku Sirije kako bi stvorio smetnje Turskoj i novoj sirijskoj državi. Razmjestio je sustave protuzračne obrane u grčko-ciparskoj upravi i glasno je govorio o svom pokušaju blokiranja prodaje F-35 Turskoj. Pokušava opkoliti Tursku. Stoga će turska prisutnost u Libanonu djelomično preokrenuti taj trend. Ukratko, libanonsko-turski obrambeni sporazum bit će koristan objema stranama pružajući im prednost protiv Izraela, prenosi dailysabah.
