Hrvatska muzička zvijezda Jelena Rozga, iza koje je 30 godina uspješne karijere, ogolila je dušu u emisiji “SHOWtime” na Happy FM kod voditelja Ive Šorića.
U jednom od svojih najiskrenijih intervjua, pjevačica je otvoreno govorila o djetinjstvu, iscrpljujućem tempu, trenucima sumnje i zdravstvenim problemima, zadržavši poseban fokus na važnosti porodice.
Sretno djetinjstvo
Rozga se s velikom toplinom prisjetila svojih korijena i odrastanja u okolini Trogira.
– Obožavam svoju porodicu i svoje korijene. Ja sam dijete sa sela, iz mjesta poviše Trogira. Mama je iz Blizne Donje, tata iz Blizne Gornje. Obožavala sam nedjelje jer smo uvijek išli kod bake i djeda. Baka Jela, po kojoj sam i dobila ime, me obožavala. Sestra je uvijek bila s djedom, a ja uz baku. Ljeti smo sestra i ja kod njih provodile po dva ili tri sedmice. Sve je bilo domaće, imali smo kokoši, svako jutro uzimala sam još topla jaja, a baka bi mi pripremila tvrdo kuhana jaja, domaći kruh i naše maslinovo ulje. Djed bi nas vozio u Primošten na kupanje. Baka mi je uvijek plela kosu, imala je prekrasnu kovrčavu kosu i zelene oči. Pamtim kako sam po cijele dane plesala i pjevala, a djed bi govorio: “Hajde, igraj šah, nešto pametnije”, a baka bi mu rekla: “Pusti je, ona je naša umjetnica”.
Pakleni tempo u Magazinu
Period proveden u grupi “Magazin” donio joj je ogromnu popularnost, ali i ekstremnu fizičku iscrpljenost zbog koje se suočavala s kritikama javnosti:
– Bilo je toliko posla da ponekad nisam znala ni kako se zovem ni u kojem se gradu budim. Bila sam premorena od tog tempa. Znala sam doći doma toliko iscrpljena da me mama ne bi prepoznala koliko sam bila mršava i iscijeđena. Ljudi su me tada često kritizirali zbog mršavosti, iako sam i prirodno sitna. Kada danas gledam fotografije iz tog vremena, stvarno sam bila jako mršava, ali ne zato što nisam jela, nego zato što sam puno radila.
Trnovit početak
Odlazak iz grupe donio je veliku neizvjesnost i strah od neuspjeha, a u najtežim trenucima spasila ju je majčina podrška:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
ad
– Ljudi nisu dolazili na koncerte, sve je bilo nesigurno, a i ja sam sama bila nesigurna. Jedne noći nazvala sam mamu i rekla joj: “Ovo ne ide. Od ovoga neće biti ništa.” Ona mi je tada rekla: “Jelena, polako. I ako ne uspije, mi smo tu uz tebe.” Bilo mi je lakše kad je to izgovorila, znala sam da imam njih i da ih nisam razočarala.
Gorka pobjeda s “Bižuterijom”
Iako ju je megahit “Bižuterija” lansirao na sam vrh i donio joj Porin za Hit godine, umjesto slavlja doživjela je razočarenje od strane kolega:
– Taj Porin neću nikad zaboraviti. Kada je pjesma osvojila nagradu, očekivala sam da će mi netko prići. Ne treba mi niko dizati spomenik i nikad nisam bila opterećena tim stvarima, ali ljudi su mi doslovno okretali leđa. Pitala sam se zašto. Umjesto da sam bila sretna, bila sam tužna”.
Borba s tremom
Jelena je priznala da je velika emotivnost i nemogućnost da kontroliše tremu uzela danak na njenom zdravstvenom planu:
– Veliki sam tremaroš i to ne mogu promijeniti. Voljela bih da mogu isključiti taj sklop u glavi, ali jednostavno ne ide. Mislim da mi je to najviše narušilo zdravlje. Preemotivna sam, u sve ulazim s punim srcem. Zato iz nekih priča često izlazim ranjena. Nikad ne igram prljavo. Kod mene su uvijek otvorene karte i uvijek polazim od toga da su ljudi fer i pošteni. Nažalost, nisu svi takvi, ali čovjek uči dok je živ.
Slobodne trenutke danas koristi za prijeko potrebni odmor i povratak roditeljskom domu u Splitu, gdje pronalazi svoj mir.
– Kada uspijem uhvatiti i tri slobodna dana, trudim se što više odmarati i maknuti mobitel barem na dva sata kako bih imala svoj mir. Ne zato što mi je nešto teško, nego zato što to moram zbog zdravlja. Otvoreno govorim o svojim problemima sa štitnjačom, pijem tablete za srce, odnedavno imam i novu terapiju. Kada sam u Splitu, najljepše mi je ručati s mamom i tatom. Mama ipak najbolje kuha, radi najbolje palačinke. Koliko god imam godina, ona se ponaša kao da sam mala Jelena.
