Milorad Dodik, lider SNSD-a, ponovo se okreće oprobanoj taktici – sjedenju na dvije stolice. On nastavlja približavanje administraciji Donalda Trumpa i njegovom političkom krugu u Sjedinjenim Američkim Državama, dok se istovremeno trudi da ponovo oživi dugogodišnje savezništvo s Rusijom i Vladimirom Putinom, piše Nova.rs.
Boravak u Čikagu, gdje mu je na Univerzitetu Judson dodijeljena nagrada za liderstvo i zalaganje za demokratiju, Dodik koristi kao platformu za politički zaokret u retorici, ali ne i u suštini vanjske politike. Na Forumu svjetskih lidera, pred američkom publikom, pokušao je predstaviti sebe kao političara koji govori “istinu bez uljepšavanja”, ali i kao nekoga ko je spreman na distanciranje od najkontroverznijih dijelova srpske ratne prošlosti.
– Zločine su činili i neki pripadnici srpskog naroda. Ja ih ne branim… Ja se odričem svakog Srbina koji je počinio zločin – izjavio je Dodik.
Ova izjava, u kontekstu njegovih ranijih stavova, djeluje kao pokušaj ublažavanja imidža pred zapadnom publikom i implicitno distanciranje od politika koje su personificirali Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Dodvoravanje Trampovom narativu
Dodik nije krio simpatije prema Donaldu Trampu, kojeg je predstavio kao ključnu figuru promjena koje su, kako tvrdi, omogućile da se “srpski glas” ponovo čuje u Americi. Njegov govor bio je ispunjen kritikama bivše administracije Džoa Bajdena, koju optužuje da je pokušala “pokoriti Republiku Srpsku” kroz sankcije.
– Kada hoće da vam oduzmu slobodu, prvo napadaju istinu – rekao je Dodik, jasno se uklapajući u retoriku koja dominira u Trampovom političkom krugu – borba protiv “nametnutih narativa” i insistiranje na suverenitetu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podsjetimo, Trampova administracija je Dodiku ukinula sankcije nakon što je uložio značajna sredstva u lobiranje. Jedan od njegovih lobista, kontroverzni Rod Blagojević, bio je jedan od govornika na ceremoniji uručenja nagrade.
Protesti i kritike u Americi
Ipak, njegov dolazak u SAD nije prošao bez kontroverzi. Američki mediji izvještavaju da su dodjelu nagrade pratili protesti ispred Univerziteta Judson u Elginu, gdje su demonstranti optužili organizatore da odaju priznanje političaru koji je pod sankcijama i osuđen zbog negiranja genocida u Srebrenici.
– Kako možete dovesti nekoga ko se ruga žrtvama genocida? – poručio je jedan od demonstranata, dok su organizatori branili odluku tvrdnjom da nagrada ne znači podršku svim njegovim stavovima, već podsticanje dijaloga, čak i s kontroverznim ličnostima.
Lična tragedija u sjeni politike
Posebnu dimenziju njegovom putovanju daje i lični trenutak – smrt majke, koja je preminula samo nekoliko dana prije njegovog odlaska u SAD. Iako je ranije najavljivao da neće putovati ukoliko ona ne preživi, Dodik je ipak odlučio otići.
– Ova nagrada ima i lični značaj, moja majka bi bila ponosna – rekao je, pokušavajući emotivni momenat uklopiti u politički narativ. Podsjetimo, njegova majka je sahranjena u nedjelju.
Paralelni kurs ka Moskvi
Dok u Americi gradi veze s Trampovim krugovima, Dodik istovremeno najavljuje odlazak u Moskvu, gdje će 9. maja prisustvovati Paradi pobjede i sastati se s Vladimirom Putinom.
– Želimo očuvati partnerstvo i s Amerikom, ali i da ne ugrozimo partnerstvo s Rusijom, koje je iskreno – poručio je.
Dodao je i da u SAD-u “ljudi nisu antiruski raspoloženi kao što su neki u Sarajevu”.
Time jasno stavlja do znanja da njegov pokušaj približavanja Vašington ne znači odricanje od Moskve, već nastavak politike balansiranja između velikih sila.
– Mi imamo dvije noge – nekad stojimo na jednoj, nekad na drugoj – slikovito je objasnio svoju strategiju.
Dodikov nastup u SAD-u pokazuje određeni zaokret u tonu – spremnost da govori o srpskim zločinima, pa čak i da se retorički distancira od ratnih lidera, što je do sada rijetko činio. Međutim, njegova suštinska politika ostaje nepromijenjena: balans između Istoka i Zapada, uz pokušaj da iz oba pravca izvuče političku korist
