Kada se danas spomene novo lice bosanskohercegovačke košarke, ime Amara Alibegovića zauzima posebno mjesto. Iako je rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, a najveći dio sportskog puta gradio u Italiji, Amar nikada nije krio da njegovo srce pripada Bosni i Hercegovini. Taj osjećaj pripadnosti, kako kaže, nosio je u sebi od djetinjstva, bez obzira na to u kojoj državi je živio, trenirao ili igrao.
Igrački identitet
Njegov put do vrha nije bio ni kratak ni jednostavan. Košarkaški odrastao u Rimu, okružen sportskom tradicijom porodice Alibegović, Amar je vrlo brzo naučio da se u profesionalnom sportu ništa ne dobija na poklon.
Prošao je kroz jednu od najjačih evropskih omladinskih škola, a zatim otišao u Sjedinjene Države, gdje je na Univerzitetu St. John’s dodatno izgradio svoj karakter i igrački identitet. Nakon povratka u Evropu, korak po korak ispisivao je svoje poglavlje u klubovima Italije, Slovenije i Turske, sakupljajući iskustvo koje se ne stiče lako.
Danas, kao igrač koji je prošao evropska takmičenja, osvajao trofeje i igrao za renomirane klubove, Amar u svaku utakmicu unosi energiju, radnu etiku i onu vrstu borbenosti koja i publiku i saigrače tjera da daju više.
Nije igrač spektakla. On je igrač koji gradi vrijednost iznutra, koji se ne boji prljavog posla pod košem, kontakt igre, skoka, uklizavanja po parketu, poteza koji se često ne vide u statistici, ali se vide u duhu ekipe.
No, najemotivniji trenutak u njegovoj karijeri ipak se veže za ono što mnogi smatraju krunom sportskog puta: dres reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Amar je godinama čekao priliku da ga obuče kao punopravnog igrača, bez administrativnih ograničenja i etiketa. Kada je ta prepreka konačno uklonjena, uslijedio je jedan od najiskrenijih sportskih trenutaka na našim prostorima – povratak igraču zemlji njegovih predaka.
U prvom okupljanju među Zmajevima odmah se vidjelo ono što selektori najviše cijene kod njega: spremnost da se uklopi, da sluša, da radi i da bude dio kolektiva. Amar je igrač kojem nije potrebno crtati šta znači zajedništvo. On to živi. U trenucima kada utakmica ulazi u nervozu, kada tim pada, kada se traži mirnoća i iskustvo – upravo je on taj koji donosi stabilnost. Svojim stavom i prisustvom postaje faktor koji pravi balans na terenu.
Ne manjka mu ni ambicija. Amar otvoreno govori da želi s reprezentacijom ostvariti ono što generacije navijača priželjkuju, historijski uspjeh na velikim takmičenjima. Svjestan je da Bosna i Hercegovina ima potencijal, mlade igrače i tradiciju, ali i da sve to treba spojiti u tim koji diše zajedno. On sebe vidi kao dio tog procesa, ne kao zvijezdu, već kao stub na koji se može osloniti.
U klupskoj karijeri nastavlja graditi ime u Italiji, gdje je prepoznat kao pouzdan i energičan igrač. Oni koji ga prate već godinama tvrde da tek ulazi u najbolje sportske godine i da njegovi najveći dometi tek treba da dođu, što potvrđuju i pisanja medija da bi mogao napraviti transfer iz Trapanija u Barcelonu.
Veza s domovinom
Prije tri dana je košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine desetkovana izostancima brojnih bitnih igrača poražena u Turskoj na startu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, a Amar Alibegović je poveo ekipu i bio najefikasniji naš igrač s 18 poena.
I zato priča o njemu nije samo sportska. To je priča o povratku korijenima, o identitetu, o pripadanju, o tome koliko može biti snažna veza čovjeka s domovinom koju ne vidi svakog dana, ali je osjeća svakog trenutka. U dresu Zmajeva, s grbom na grudima, Amar Alibegović igra srcem i zato je već sada postao lik kakvog bh. sport treba i kakvog navijači znaju prepoznati.
Košarkaška porodica
Alibegović je sin Teomana Alibegovića, bivšeg košarkaša. Njegova braća Mirza i Denis su također košarkaši, kao i njegov rođak Luka Garza, američko-bosanski profesionalni košarkaš koji igra za Boston Seltikse u NBA ligi.
