Promijenila je pet zatvora i to pod optužbama da je govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula vic. Tražili su da prizna krivicu i promijeni mišljenje.
Na nagovor pisca Danila Kiša, Ženi Lebl uoči raspada Jugoslavije, objavila je knjigu “Ljubičica bijela” u kojoj je opisala iskustva s Golog otoka i Svetog Grgura u Hrvatskoj, a njezina se svjedočanstva danas smatraju prvom knjigom koja tematizira žensku traumu u političkim logorima.
Povezana vijest:
A kakve su sudbine imale i preživjele žene robijašice na Golom otoku, iz niza razloga je desetljećima bilo nepoznato i neispričano. Danilo Kiš je slučajno, boraveći u Jeruzalemu, upoznao Ženi Lebl i Evu Panić Nahir, Židovku, bivšu partizansku i suprugu oficira lažno optuženog da je “informbirovka” koja je preživjela Goli otok i čija je kćer sa šest godina ostavljena bez majke. Kiš je snimio dokumentarni serijal koji se prvi puta počeo prikazivati na Televiziji Sarajevo, u osvit ratova vođenih devedesetih, a sam nikada nije doživio da ga i pogleda.
Uz knjige sjećanja Eve Grlić, majke redatelja Rajka Grlića i Vesne Domany Hardy, te Rose Dragović Gašpar, Vere Cenić i Milke Žicine, to je bilo ujedno i sve i jedino što se znalo o ženskoj traumi Golog otoka. Tih nekoliko knjiga o proživljenim torturama i to tek gotovo pet desetljeća kasnije bilo je sve što se moglo znati o sudbinama više od 800 žena koje su preživjele Goli otok i Sveti Grgur.
PRVI PUT O ŽENSKIM PATNJAMA NA GOLOM OTOKU
“Muška povijest” Golog otoka počela se ispisivati još kasnih sedamdesetih godina i o tom se, barem u nekakvim fragmentima, počelo govoriti, pisati, objavljivati, međutim, sve donedavno. “Ženska povijest” ovih tragičnih i dramatičnih događaja od 1949. do 1956. godine koliko su funkcionirali Goli otok i Sveti Grgur bila je nepoznata, neispisana, bez tragova i dokaza.
Šutnju, i ne samo od samih žena koje su bile robijašice, nego i od cjelokupnih društava, sustava, javnosti, prekinula je Andreja Kulunčić, profesorica s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, likovna umjetnica koja je se i inače bavi onim što nazivamo “ženskim iskustvom”.
- Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete”, naziv je izložbe po citatu Marije Zelić, upraviteljice Svetog Grguru i Golog otoka, a koja se bavi sudbinama i ispisivanjem historije robijašica i političkih zatvorenica. Ovo je prvi umjetnički projekt koji tematizira jednu bolnu temu – ne samo u suvremenom hrvatskom društvu i povijesti, nego u zemljama bivše državne zajednice iz kojih su robijašice i dolazile.
Andreja Kulunčić je s Renatom Jambrešić Kirin, antropologinjom sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku te Dubravkom Stijačić, psihoterapeutkinjom, stvorila monumentalni spomenik ženama žrtvama političkog terora koju je sve do neki dan bilo moguće pogledati u riječkom Muzeju suvremene umjetnosti.
Na lokalitetima Golog otoka i Svetog Grgura u Hrvatskoj sve do njene prve umjetničke intervencije nije bilo ni info ploče o povijesti i ustroju logora. Prvi pisani trag što se na tom otoku, do kojeg je i danas izuzetno teško doći, odnosno moguće je samo brodicom, bila je ploča s natpisom, postavljena 2019. godine, na kojoj piše: “Na Golom otoku i na obližnjem otoku Sveti Grgur naizmjenično se od 1950. do 1956. godine nalazio politički logor kroz koji je prošlo više od 850 žena optuženih za povezanost s Informbiroom. Žene su same morale izgraditi staze i objekte koji su danas vidljivi u tragovima. S iznimno okrutnim sistemom kažnjavanja, u kojemu su logorašice bile prisiljene biti i vršiteljice torture, logor je bio mjesto patnje i poniženja. Šikaniranje optuženih žena i policijski nadzor nastavljani su i nakon izlaska iz logora.”
Prostorne intervencije nastavljene su i kasnije u ovom višegodišnjem projektu, a jedna od njih bio je i upis svjedočanstava zatvorenica u živu stijenu. Na stijene su uklesane riječi Vere Winter, ispisane rukom njezine unuke Nine: “Kamen smo nosile iz mora na vrh brda. Kada je hrpa na vrhu bila dovoljno velika, nosile bismo kamenje nazad do mora.”
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Izvor: hayat.ba
