Vahudin Žugor je rođen i odrastao u krajiškoj ljepotici Banjaluci i to u samom centru, kod Bulevara. Sa ocem Šaćirom, sudijom za prekršaje, i majkom Nazifom, višom medicinskom sestrom kao i mlađom sestrom Elvedinom, proveo je bezbrižno djetinjstvo igrajući najčešće poslije škole fudbal, prvo sa rajom na Partizanu. Tu je, u igri i veselju, drugovao sa banjalučkim legendama kao što su Marijan Beneš i njegov brat Ivica, Jasmin Husić zvani Keka, Šarići, Sabahudin Demirović zvani Pape, braća Ališići, Željko Kopanja, Izudin Smajlagić, Orhan Jamaković zvani Kuhar i braća Kekerović.
NOVI ŽIVOT U NJEMAČKOJ
Povezana vijest:
Bio je veliki talenat i najbolji igrač u juniorskoj ekipi prvoligaša Borca. Trener mu je bio rahmetli Smail Alagić, a veoma visoko mišljenje o njemu iskazivao je i tadašnji direktor Borca Husnija Fazlić. Među mladim igračima Borca provodi četiri godine, da bi potom prešao u banjalučki “Naprijed” i tu je zaigrao u prvoj ekipi pod trenerskim vodstvom Muhameda Ibrahimbegovića – Fišera. U toj legendarnoj ekipi početkom devedesetih “Naprijed” je bio prvak Republičke lige BiH. Osim nogometa, hobi mu je bio i sakupljanje starog papira, pa je već sa deset godina osvajao priznanja i nagrade za svoju predanost i aktivnost. Tako je, vrlo mlad, dolazio i do vlastitog džeparca.
—
—
Završio je Srednju medicinsku školu u Banjaluci, a nakon odsluženog vojnog roka u Beogradu i Uroševcu upisao je Medicinski fakultet 1989. godine u rodnom gradu. Početak rata u BiH zatiče ga na trećoj godini fakulteta, a kako se nije odazvao vojnoj obavezi nije mu bilo dozvoljeno da nastavi studije medicine. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u gradu na Vrbasu gledajući svakodnevne torture i progone svojih sunarodnjaka uviđa da mu u rođenom gradu nije sigurno i bezbjedno te napušta Banjaluku u januaru 1993. godine. Odlazi prvo u Zagreb gdje boravi šest mjeseci i spoznaje da ni tu nije puno bolje i nekako uspijeva da ode za Njemačku gdje mu je mlađa sestra ranije izbjegla kod daidže, koji je godinama živio u Stuttgartu.
U teškoj situaciji su tada bile bosanskohercegovačke izbjeglice u Njemačkoj, mnogi su se morali vratiti nazad ili ići dalje u Sjedinjene Američke Države ili Kanadu. Vahudin uviđa da se sam mora boriti za vlastitu egzistenciju, ali i opstanak i prosperitet cijele porodice. Prihvata mnogobrojne poslove da bi zaradio novce. Radio je nekoliko godina u Stuttgartu kao medicinar njegujući starije i iznemogle osobe.
—
—
Bilo je to veoma teško vrijeme, puno nesigurnosti i samoodricanja, govori danas Vahudin Žugor.
– Nikada nisam uzimao socijalnu pomoć u Njemačkoj. I tek nakon tri godine uspio sam skupiti dovoljno fizičke i mentalne snage da se ponovo pokušam upisati na medicinu. To mi je pošlo za rukom 1996. godine u Erlangenu u Bavarskoj. Tu su mi priznali dvije od tri godine fakulteta završenog u Banjaluci, tako da sam startovao sa petim semestrom. Tada sam se zapravo vratio na ono vrijeme u kojem me rat u Bosni i pomeo, priča nam Žugor.
—
—
PREKO 3.000 OPERACIJA
Vahudin završava Medicinski fakultet 2000. godine, ali sve svoje studentsko vrijeme je finansijski pomagao roditelje koji su od 1994. godine izbjegli u Hrvatsku i ostali bez posla i primanja i bilo kakvih sredstava za ličnu egzistenciju.
Od tada kreće uspješan put Vahudina Žugora u Njemačkoj…
Već 2002. godine dobija titulu doktora medicine u Erlangenu, 2006. godine titulu specijaliste urologije u Bavarskoj. Danas je Vahudin Žugor jedan od najuspješnijih urologa i od 2018. godine postaje direktor urološke klinike u Bambergu i prvi hirurg koji je obavio operacije putem minimalno invazivnih robotskih sistema u ovom gradu. Pod njegovim vodstvom ova klinika se razvila u jednu od respektabilnih uroloških klinika za sve urološke operacije i najsloženije oblike robotske hirurgije. Zahvaljujući profesoru Zugoru, urološka klinika u Bambergu izrasla je u jednu od referentnih i vodećih klinika za robotsku hirurgiju u Bavarskoj.
—
—
Vahudin Žugor je publicirao preko stotinu naučnih radova u renomiranim urološkim časopisima, pa je i trostruki docent – 2008. u Erlangenu, 2012. u Aachenu i 2017. u Kölnu. U julu 2017. Vahudin je postao profesor i na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Kölnu.
Do sada je Vahudin obavio preko 3.000 operativnih zahvata robotskim sistemima, a preko 1.200 samo u Bambergu!
Putem robotskih sistema operiše karcinome prostate, bubrega i mokraćnog mjehura, ali i različite rekonstruktivne i funkcionalne operacije na urološkim organima, kao što su mokraćovod, mokraćni mjehur i bubreg.
Vahudin je kao hirurg čest gost i u drugim njemačkim urološkim centrima, kao i inostranstvu, npr. u Solunu u Grčkoj ili u Varšavi u Poljskoj. Pored robotske hirurgije, uža specijalnost mu je i liječenje inkontinencije, andrologija i dječija urologija. Bio je i nekoliko mjeseci u Engleskoj na čuvenom univerzitetu u Cambridgu, gdje je usavršavao svoje naučne projekte.
Akademski rad i edukacija mladih kadrova su važan dio djelatnosti bosanskohercegovačkog renomiranog hirurga. Osim što je vanredni profesor na Univerzitetu u Kölnu, Vahudin je tutor i mentor mnogobrojnim studentima i urološkim ljekarima.
—
—
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoje naučne radove i predavanja. Do sada je objavio preko 700 naučnih radova u vidu predavanja, postera i knjiga.
ŽIVOTNA ŽELJA
Mnogi pacijenti iz Bosne i Hercegovine dolaze na liječenje u Bamberg i traže pomoć i savjet od našeg hirurga.
– Moj cilj i životna želja je da jednog dana robotska hirurgija dođe i u moju Bosnu i Hercegovinu. Trenutno nema takve robotike i hirurgije u Bosni, ali se nadam da će jednog dana naše znanje i iskustvo koje smo sticali vani biti iskorišteno i upotrijebljeno i u našoj matičnoj domovini, zaključio je profesor dr. med. Vahudin Žugor, rođeni Bosanac, pionir i velemajstor robotske urološke hirurgije.
Sa prof. Žugorom razgovarao je Miralem Pervizović. Miralemov profesionalni rad počeo je 1977. godine kada se zaposlio u Radio Banjaluci gdje radi do početka rata, a bio je i dugogodišnji stalni saradnik banjalučkih novina GLAS do 1992. Od 1993. u Švedskoj pokreće novine Asyl Times gdje okuplja eminentne dopisnike iz cijelog svijeta. A kao glavni i odgovorni urednik za dvije godine objavljuje 52 broja. Istodobno, tih ratnih godina i kasnije, sarađuje sa Oslobođenjem, Svijetom i BiH Eksklusivom. Od 1996. radi kao glavni i odgovorni urednik na Bh. Radiju Malmö.
Imaš li zanimljivu iseljeničku priču? Napiši je za Oslobođenje i Moja BiH, i pošalji na: info@mojabih.ba
