Darija Kisić Tepavčević rođena je u Sarajevu, rat je provela u Bileći, a sada živi i radi u Beogradu
S obzirom na to da se javnost danima bavila njenom frizurom, da na društvenim mrežama bukvalno bukti rat između onih koji je napadaju i onih koji je brane, moglo bi se zaključiti da je doktorka Darija Kisić Tepavčević ’opasnija’ i od koronavirusa.
Drugi čitaju:
– Toliko toga se sada preuveličava. Da li je čista kosa zaista takva rijetkost da bi o tome trebalo da pričamo danima? Stvarno mislim da su priče o nečijem izgledu predimenzionirane. Voljela bih da kažem kako redovno idem u teretanu i vježbam, ali sam od onih žena koje svakog ponedjeljka to planiraju. Ovog i još nekoliko sljedećih, defnitivno, neću početi, izjavila je Darija Kisić Tepavčević za Indeks.rs.
Pored jepote koja brzo upada u oči, još jedna od tema vezanih za život ove naučnice bilo je i njeno odrastanje tokom rata u Bosni i Hercegovini. Kako je navela, Dariji je to najteža životna uspomena.
– Iako sam rođena u Sarajevu, ja sam Hercegovka – sto posto. Tata Bogdan potiče iz mjesta Baljci, kraj Bileće. Roditelji su mu preminuli kad je bio mlad. Deda se zvao Milan. Majka Vesna rođena je u Sarajevu, ali njeni Pašići su iz Hercegovine, počela je svoju životnu priču Darija koja ima i tri godine mlađeg brata Bojana, koji je završio Elektrotenhički fakultet i suprug je ministarke pravde Nele Kuburović.
– U drugom polugodištu drugog razreda gimnazije sam napustila rodni grad. Brat i ja otišli smo u Bileću, kod očevih, a on i majka su ostali u Sarajevu. Nismo ih vidjeli dvije godine. Često se danima nismo ni čuli, prisjetila se teških dana Kisić Tepavčević.
– Poslije ratnih godina došli smo u Beograd. Ovde smo se skućili, kao mnoge druge osobe izbjegle iz bivših jugoslovenskih republika. Kad su nas jednom pitali zašto nismo otišli u inostranstvo, moj otac je rekao: Jedino se ovaj komad neba na svijetu zove Srbija. A mi smo Srbi. Te njegove reči zauvek su se urezale u moje sećanje, emotivno je navela doktorka koja tvrdi da je imala sretno djetinjstvo, iako je zbog svoje radoznalosti često pravila sitne nestašluke.
– Roditelji su me dobili dok su bili na fakultetu. Ne znam koje su tajne metode vaspitavanja primjenjivali, pa smo brat i ja bili dobra djeca. Da znam, primijenila bih isto na svoju kćerku. Mislim da je suština u tome što nam nisu postavljali pravila, nisu nas muštrali ni kažnjavali, već su nam davali prividnu slobodu da možemo sve što hoćemo. S tim što smo i mi odlično znali gdje su granice, rekla je Darija.
Doktorica je istakla da joj je bujna i prelijepa kosa još od malih nogu pravila probleme.
– Majka i otac nisu znali šta će s tolikom kosom, pa im je jedino rešenje bilo da me redovno šišaju na kratko. Sve dok sama nisam počela da održavam frizuru. Tako da ne mogu da se pohvalim uvojcima i kikama iz tog životnog perioda, samim tim ni da me je neki dječak čupkao kako bi mi stavio do znanja da mu se sviđam, rekla je doktorica Kisić Tepavčević.
– Radoholičar sam. Volim u svemu da pronađem ono što je dobro. To, nekada, nije dobro po mene, ali se nikada ne naučim pameti. Uvijek se trudim da u svemu što radim nađem nešto lijepo. Čak i ako nam život da potpuno praznu čašu, moj stav je hajde da uradimo sve što je do nas kako bismo je napunili, kaže doktorica Darija.
Voli da čita Mešu Selimovića, Ivu Andrića i Momu Kapora i dodaje da posljednjih godina sve manje ima vremena za beletristiku. Kafu ne pije, izbjegava i razne voćkaste, ’crvene’ čajeve, ali joj poslije napornog dana prijaju zeleni i od vreska.
I prije pandemije koronavirusa često je gostovala na domaćim televizijama, ali nikad prije gledaoci je nisu ovako pažljivo slušali i gledali. A to što je u svakoj prilici dotjerana, kako bi, valjda, svaka žena i trebalo da izgleda kad se pojavljuje pred kamerama, postalo je njen ’veliki grijeh’. Možda i veći od lapsusa o datumu kad je zabilježen prvi slučaj COVID-19 u Srbiji.
Osim u nauci, odlično se snalazi i u kuhinji i često kuva.
– Volim raštan sa suhim mesom, ali ga ne spremam ja, jer moj tata je pravi majstor za to čuveno hercegovačko jelo, a kako kaže najponosnija je na svoju kćerku.
– Trudim se da svaki slobodan trenutak provedem sa njom. Mada, pošto je sad u pubertetu, ponkeda moram da je ’jurim’ kako bismo bile zajedno, rekla je Kisić Tepavčević u razgovoru za Indeks.
