Za Hayat.ba piše: Akademik Gradimir Gojer
Povezana vijest:
Oko predstave “Bašeskija, san o Sarajevu“ ,ali i drugih projekata poput revitalizacije gotovo nepoznatog dramskog teksta bh dramaturgije “Vukodlaci” stolačkog autora Vaska Hamovića… Svakodnevna su naša druženja bila u čestim kafenisanjima u malom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih. Bio sam u to doba i redoviti pratitelj uspješnosti njenog malog baletnog ansambla u kojem su plesale i tada nevjerojatno zanimljive sestre Hadžirović, pa njihovih programa sa Zdravkom Čolićem, kojem su koreografije Gordane Magaš davale jarki sjaj…
Rezultat odlične profesionalne suradnje sa ovom balerinom, čije se uloge (i pjevačkog, a ne samo igračkog karaktera!) sjećam i iz izuzetno popularnog mjuzikla “Poljubi me Kato”; bila je potom moja suradnja sa Magaševom na realizaciji projekta “Neron osjećajni” u bitoljskom Naroden teatru, prvom projektu jednog grčkog autora na makedonskim scenama nakon dugo godina “pokidanih veza” dviju država i pripadajućih im kultura…
Gordana Magaš nije bila samo iznimno lucidna balerina i koreografkinja u teatarskim produkcijama. Dapače, njen kao i doprinos Harisa Džinovića iznimno popularnom ansamblu Sar E Roma bio je za moj ukus datum sarajevske i jugoslavenske estrade!
Njena ženska atraktivnost, kao i profesionalna posvećenost svakom postavljenom artističkom zadatku učinili su da taj period i u teatru i na estradnim pozornicama i pripadajućim im spektaklima pamtim kao doba svojevrsne “ikone umjetničkog života” u glavnom gradu Bosne i Hercegovine u liku Gordane Magaš.
I u ovom tekstu ponoviti ću da za istinske umjetnike penzije ima, ali mirovine nikako!!!
Zato moja primjedba koja prerasta u prijekor sarajevskim teatarskim kućama: pored stvarne teatarske ikone ne dajte kojekakvim diletantima da rade poslove koreografiranja!
Rekoh i valjda spasih dušu svoju!
The post GOJER ZA HAYAT.BA: IKONA URBANOSTI first appeared on Hayat.ba.
Izvor: hayat.ba
