Građani Tuzle, Lukavca i Živinica već danima udišu opasan zrak. Prema statistici, stanje je mnogo ozbiljnije nego 2018. godine.
U Klinici za plućne bolesti povećan je broj pacijenata zbog respiratornih smetnji, a nerijetke su i teške upale pluća i inomi. Ljekari apeluju na oprez i mjere zaštite, a nadležni nijemo posmatraju.
Crveni alarm je odavno upaljen! U Klinici za plućne bolesti Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla posljednjih nekoliko mjeseci broj pacijenata je duplo veći, u odnosu na raniji period. Takođe, u odnosu na 2018. godinu, broj pacijenata u 2019. je je veći za oko 150.
„Tada je bio u porastu broj oboljelih od hronične opstruktivne plućne bolesti i pneumonija, takođe upale gornjih disajnih puteva. Kad je u pitanju 14 dana ove godine, takođe prednjače upale gornjih disajnih puteva, pneumonije i pogoršanja hronične opstruktivne plućne bolesti“,kaže Suad Dedić, načelnik Klinike za plućne bolesti UKC Tuzla.
“Ukoliko imate visoku tjelesnu temperaturu, naročito 38, 39 stepeni, koja ne spada i ukoliko simptomi traju danima malaksalost, slabost, naročito visoku temperaturu, teško disanje i gušenje, onda su to već ozbiljniji simptomi koji zahtijevaju ozbiljan pristup“, kaže Amra Šakušić, Klinika za plućne bolesti UKC Tuzla.
Prema pokazateljima, od 2015. godine povećan priliv pacijenata se bilježi u zimskom periodu, što dokazuje da zagađen zrak godinama doslovno uništava građane.
„Ako gledamo na dužu ekspoziciju koncentraciji štetnih čestica i gasova, imamo takođe porast karcinoma, koje takođe bilježi porast u TK počev od 2015. godine. Sa 214 slučajeva, mi smo se popeli na 280 novootkrivenih slučajeva, što je jako veliki broj“, kaže Suad Dedić.
„Imamo i svakodnevno slučajeve gdje se pacijenti javljaju sa obostranim upalama pluća kada je to već ozbiljno stanje i zahtijeva hospitalizaciju.“, riječi su Amre Šakušić.
Ono što zabrinjava građane je činjenica da se posljednjih noći bilježe enormno visoke koncentracije zagađujućih materija, ali uprkos tome, nadležni ne proglašavaju ni epizode uzbune. Do kada će se, umjesto mjera, brojati oboljeli?