2. maja počela agresija na Kalesiju napadom na Gojčin i Jelovo Brdo

Na današnji dan prije 27.godina počeo je rat u Kalesiji. Naime, u rano jutro 2. maja 1992. godine, granatiranjem iz pravca Rakinog Brda i iz Dubnice, a potom i rafalima sa Carske Bašče po centru Kalesije i Prnjavoru, počela je oružana agresija na kalesijsku općinu. Tehnički superiornije neprijateljske snage, podržavane tenkovima i jedinicama tadašnje JNA, istog su dana opkolile i zauzele Jelovo Brdo i Gojčin.

Tog 2. maja 1992. godine pala je i prva civilna žrtva rata u Kalesiji. U Gojčinu je ubijena Nefisa Osmančević, a ranjeni su njena snaha Sabina i dvogodišnji bratić Anel.

Narednih dana agresor je okupirao istočni dio opštine: Hajvaze, Mahalu, Hemlijaše, Bulatovce i Memiće. Slabije naoružane jedinice TO Kalesija pružale su jak otpor, posebice na liniji Brda – Grabik – Pogon, ali su bile potiskivane prema centru Kalesije.

U ranim jutarnjim satima 11. maja 1992. godine, uslijedila je jaka neprijateljska ofanziva svim raspoloživim sredstvima. Nakon herojskog otpora branilaca, Kalesija je ipak 11. maja 1992. godine – okupirana. Agresor se spojio sa svojim jakim uporištem, sjedištem SDS-a u Dubnici. Krajnji cilj im je bio Tuzla, uključujući aerodrom u Dubravama, i spajanje sa Ozrenom.

Branioci Kalesije nakon konsolidacije redova, na rječici Bijeljevac, u Miljanovcima, organiziraju jaku liniju odbrane. Nakon 12 dana okupacije, 23.maja 1992.godine oslobođena je Kalesija, koja je tada postala prvi oslobođeni grad u BiH. Narednih dana kalesijski oslobodioci su ušli i u Dubnicu, u Zolje i u Jajiće. Do kraja maja oslobođena je Kalesija Gornja, a potom i Brda. Nešto kasnije, polovinom juna 1992. godine, oslobođeni su i Brezik, Memići, Bulatovci i Mahala, ali se linija 4. jula 1992. godine, ponovo pomjerila – prema Kalesiji. Tadašnja linija razgraničenja Pandurica – Brezik – Grabik – rijeka Bukovica – tzv. plavi most na magistralnom putu – pruga ostala je do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.